Josip Filip Vukasović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Josip Filip Vukasović (Ličko Petrovo Selo[1] (ili Senj[2]ili Bruvno[3]), 1755. - Beč, 9. august 1809.) bio je porijeklom Hrvat, koji se kao oficir u vojsci Habsburške Monarhije borio protiv Osmanskog Carstva i Prve Francuske republike.[4]
Za vrijeme Francuskih revolucionarnih ratova bio je komandant regimente u Italiji (1796-1797.) a za Napoleonskih ratova vodio je diviziju.[4] Umro je u Beču nakon što je teško ranjen u Bitci kod Wagrama.[1]
Remove ads
Biografija
Vukasović je rođen u vojničkoj familiji, otac Petar bio je major graničarske čete, a i majka Ana (rođena Bašić) bila je iz oficirske familije[4], jedino se nezna sa sigurnošću gdje je rođen. Po nekim izvorima u Senju[2], po drugima u Ličkom Petrovom Selu[5] a po trećima u selu Bruvno[3] kod Gračaca.
Od 1771. je pitomac na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, a od 1775. je poručnik u graničarskoj regimenti u Gospiću. Kao nadporučnik je 1780. poslan u Crnu Goru da organizira ustanak.[4]
Kao kapetan (od 1787.) Prve pješadijske regimente iz Gospića, istakao se za Austro-turskog rata (1787–1791) za što je 1788. odlikovan medaljom Marije Terezije i proglašen baronom, a kasnije unapređen u čin potpukovnika.[4]
Kao iskusni graničar iz Vojne krajine, i prekaljeni borac protiv Osmanlija, kao pukovnik (od 1796.) vodio je regimentu svojih graničara i borio se protiv napoleonovih trupa po Italiji. Od 1799. je general i sudjeluje u gotovo svim bitkama u po Italiji i uspješnoj opsadi Mantove.[4]
Vukasović od 1805. komandira divizijom u Italiji, ali je ubrzo smijenjen jer nije zaustavio francuski napad. Od 1809. kao komandant divizije sudjeluje u invaziji na Bavarsku kraljevinu. U aprilu se istakao u nekoliko akcija kod Regensburga, ali je u julu smrtno ranjen u Bitci kod Wagrama.[4]
Vukasović je bio oženjen sa 24 godine mlađom Johannom Pulcheria Malfatti von Kriegsfeld, sa kojom je imao četvoro djece, dva sina Josipa i Filipa i dvije kćeri Mariju i Anu.[4]
Vukasović kao graditelj
Kako se na tadašnjim akademijama puno pažnje posvećivalo Inženjeriji Vukasović je postao pionir prometne infrastrukture u tadašnjoj Hrvatskoj. Između 1784. i 1786. izgradio je cestu preko Velebita od Gospića do Karlobaga (Terezijanska cesta).[4] Druga velika cesta koju je Vukasović projektirao i djelomično izgradio između 1803. - 1811. bila je Lujzijana od Karlovca preko Rijeke do Bakra. Između 1790.-92. radio je na uređenju luke u Senju, a 1803. izgradio je obalnu cestu Senj - Sveti Juraj.[1] Nakon tog je između 1783.-84. izgradio cestu Senj-Novi Vinodolski.[1]
Radio je i na rekonstrukciji Jozefine na dionici od Senja do Karlovca.[4]
Remove ads
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads