Velebit

Velebit ili velebitski masiv je najduža (145 km), ali po nadmorskoj visini tek četvrta planina u Hrvatskoj. Niži je od planina u Dalmatinskoj zagori - Dinare (1831 m), Kamešnice (1809 m) i Biokova (1762 m). Velebit je širine od 10 do 30 km, a površina mu je oko 2200 km², a najviši vrh Vaganski vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.

Ovo je glavno značenje pojma Velebit. Za druga značenja, v. Velebit (razvrstavanje).

Kratke činjenice Visina, Ostali vrhovi ...

Velebit
Pogled na Velebit s primorske strane otkriva tek naizgled geografski slabo razvedenu planinu
Visina	Vaganski vrh - 1757 m
Ostali vrhovi	Vučjak (1644 m) Veliki Zavižan (1676 m) Mali Rajinac 1699 m Gromovača (1676 m) Crikvena (1641 m) Veliki Kozjak (1629 m) Zečjak (1622 m) Šatorina (1624 m) Bačić kuk (1304 m) Kiza (1214 m) Veliki Sadikovac (1286 m) Visočica (1619 m) Badanj (1638 m) Vaganski vrh (1757 m) Sveto brdo (1752 m)
Planinski masiv	Dinaridi
Lokacija
Država	Hrvatska
Najbliža mjesta	Senj Otočac Gospić Karlobag Starigrad
Geologija
Starost	Mezozoik
Planinarenje
Najlakša staza	Premužićeva staza
Planinarski domovi	Planinarski dom „Zavižan“ Planinarski dom u Ravnom dabru Planinarski dom „Prpa“ Planinarski dom „Paklenica“ (Borisov dom)

Pruža se uzduž Velebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik iznad Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Gacko, Ličko i Gračačko polje s rijekama Gacka, Lika i Otuča.

U literaturi je uobičajeno da se Velebit dijeli na:

Sjeverni Velebit, započinje na prijevoju Vratnik i završava na prijevoju iznad primorskog naselja Jablanac. Dužine je oko 30 km, a najveće širine do 30 km.
Srednji Velebit, završava na prijevoju Baške Oštarije preko kojeg vodi cesta Karlobag – Gospić. Dužine je oko 24 km, a najveće širine do 20 km.
Južni Velebit, završava na prijevoju Mali Alan, na staroj cesti koja spaja Obrovac i Lovinac. Dužine je oko 46 km, a najmanje širine oko 10 km.
Jugoistočni Velebit, započinje na istom prijevoju, a završava uz kanjon rijeke Zrmanje. Dužine je oko 40 km.

Takva podjela se zasniva na geografskim, morfološkim, reljefnim i biološkim posebnostima pojedinih velebitskih dijelova. Crte podjele idu duž prijevoja, preko kojih ceste spajaju unutrašnjost s priobaljem.

Cijelo područje planine zaštićeno je kao park prirode, a Sjeverni Velebit i Paklenica su proglašeni nacionalnim parkovima. Unutar NP Sjeverni Velebit nalazi se i posebno zaštićeni strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi.

Najpoznatija biljna endemska vrsta je velebitska degenija (Degenia velebitica) iz obitelji krstašica, prikazana na naličju kovanice od 50 lipa (prvi ju je opisao i klasificirao botaničar Arpad Degen te je i po njemu dobila ime). Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama Arhivirano 2006-04-28 na Wayback Machine-u" duboka je 1.392 m (od visine 1.436 m do dubine od 81 m n/m), a "Slovačka jama Arhivirano 2006-08-10 na Wayback Machine-u" 1.320 m.

Za planinare je na Velebitu uređeno mnogo markiranih staza i puteva, koji uzdužno i poprečno povezuju okolna mjesta i planinarske domove na planini. Po svojoj posebnosti, uređenosti i posjećenosti nužno je spomenuti Premužićevu stazu koja je građena između dva svjetska rata, a povezuje Planinarski dom Zavižan, preko Velikog Alana s Oštarijskim vratima; tj. prolazi uzdužno Sjevernim i Srednjim Velebitom.

Velebit je zbog svoje veličanstvenosti jedan od hrvatskih narodnih simbola; pojavljuje se u domoljubnoj pjesmi "Vila Velebita".

Planina predstavlja značajnu prepreku u komunikaciji sjeverne i južne Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađene ceste su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Suvremena cestovna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tijekom zime.

Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.^[1]

Zaštićena područja

Park prirode Velebit obuhvata najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj.
nacionalni park Sjeverni Velebit,
Hajdučki i Rožanski kukovi, strogi rezervat prirode unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit
nacionalni park Paklenica.
Svjetska baština, Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope, Hajdučki i Rožanski kukovi i dijelovi nacionalnog parka Paklenica
Mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat Štirovača
Međunarodni rezervat biosfere 1978. god.

Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list.

Vrhovi Velebita

Zaštita prirode

Zaštićena područja

Poveznice

Nastanak

Vanjske veze

Wikiwand - on