Lavov

Lavov (ukrajinski: )^[a] je grad u zapadnoj Ukrajini, historijski centar Galicije od 732.009 stanovnika.^[1]

Lavov Львів
grad
Zastava Grb
Etimologija: Lavovo mjesto
Lavov
Koordinate: 49.841667°N 24.031944°E / 49.841667; 24.031944
Država	Ukrajina
Oblast	Lavovska
Rajon	Lavovski
Osnivanje	1256.
Gradska prava	1356.
Uprava
• Gradonačelnik	Andrij Sadovji
Površina
• Ukupno	148,9
Nadmorska visina	296
Stanovništvo  (2022)
• Ukupno	717.273
• Gustina	4817/
Vremenska zona	UTC+2
• Ljeti (DST)	UTC+3
Poštanski broj	79000-79490
Pozivni broj	(+380) 32
Sajt	Zvanična stranica grada

Grad je administrativni centar Lavovske oblasti, poznat širom Ukrajine po brojnim očuvanim kulturno-historijskim spomenicima.

Historijski centar grada, je zbog svoje umjetničke i arhitektonske baštine uvršten - 1998. na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.

Geografija

Lavov leži na rijeci Poltvi, udaljen oko 80 km od poljske granice. U brdovitom Rostočju Grad je smješten na prijelazu brdovitog Rostočja u nizinu Pobužja. Dobar dio grada smjestio se na brežuljcima, prosječne nadmorske visine 289 m, nad kojima dominira vrh Vysokyj Zamok (409 m).

Historija

Glavni članak: Kronologija Lavova

Lavov je osnovao sredinom 13. vijeka galicijski knez Danilo Romanovič kao utvrdu, ali je ubrzo postao važni trgovački centar. Grad je zbog svog položaja, kao dominantne točke na putu istok zapad i kontrole prolaza preko Karpata imao neobičnu burnu prošlost. Grad su osvojili Poljaci - 1349. pa Kozaci 1648. i Šveđani 1704.^[2]

Nakon Prve podjele Poljske od 1772. grad je pod vlašću Habsburgovaca. Za njihove uprave postao je glavni grad pokrajine Galicije.^[2] Za Prvog svjetskog rata grad je okupirala vojska Carske Rusije od septembra 1914. do juna 1915. kad su grad ponovno preuzele snage Austro-Ugarske. Na kraju rata 1918. nakon sloma Habsburške monarhije, lokalno ukrajinsko stanovništvo proglasilo je Lavov glavnim gradom svoje kratkotrajne Zapadnoukrajinske narodne republike^[2], ali su poljske trupe ubrzo zauzele grad i preuzele kontrolu i nad tim dijelom Galicije do kraja 1919.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nakon njemačkog napada na Poljsku 1939. grad su zauzele jedinice Crvene armije, prema dogovoru Ribbentrop-Molotov.^[2] Nakon što je Hitler napao Sovjetski savez, grad su zauzele trupe njemačkog Wehrmachta i držale ga pod okupacijom do 1944. Za njihove vlasti najveći dio brojne židovske zajednice, deportiran je u koncentracijske logore i pobijen. Godine 1944. Poljaci su činili gotovo 80% stanovnika Lavova. Ubrzo je međutim počeo njihov progon i deportacija.

Od 1945. grad je dio Ukrajinske SSR, dotad brojno poljsko stanovništvo što milom, što silom preseljeno je najvećim dijelom u Gliwice, Bytom, Opole Wroclaw, Legnica, a i u druge gradove (dotadašnji njemački Gleiwitz, Beuthen, Oppeln, Breslau, Liegnitz) a umjesto njih u grad je doseljeno ukrajinsko i rusko stanovništvo.

Nakon raspada SSSR - 1991. grad je postao dio nezavisne Ukrajine.

Klima

Lavov ima Umjereno kontinentalnu klimu - Dfb po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa blagim ljetima (18.3 °C prosječno u julu) i hladnim zimama (- 3.1 °C u januaru). Na grad padne prosječno do 745 mm kiše, i to najviše ljeti.^[3]

Klimatološki medijani za Lavov
Mjesec	jan-sij	feb-velj	mar-ožu	apr-tra	maj-svi	jun-lip	jul-srp	aug-kol	sep-ruj	okt-lis	nov-stu	dec-pro	godina
Srednji maksimum (°C)	−0,1	1,3	6,3	13,6	19,4	22,0	23,9	23,5	18,3	12,9	6,0	0,9	12,3
Srednji minimum (°C)	−6,1	−5,5	−1,7	3,6	8,4	11,3	13,2	12,5	8,4	4,1	−0,3	−4,6	3,6
Precipitacija (mm)	40	44	45	52	89	89	96	76	67	51	49	47	745
Izvor: [3]

Privreda

I današnji Lavov je kao nekad, važno transportno čvorište, jer se u njemu ukrštava nekoliko željezničkih pravaca. Zbog tog je grad odavno izrastao u snažni industrijski centar, razvijene strojogradnje; autobusi, poljoprivredni strojevi, viljuškari i bicikli. Postoji i snažna industrija robe široke potrošnje (televizori) i tvornice prehrambenih proizvoda.^[2]

Kultura

Lavov je bio prijestolnica ukrajinske kulture, u doba Carske Rusije iako je tad bio dio Austro-Ugarske, - centar izdavaštva i nacionalnog pokreta centar. Univerzitet u Lavovu osnovan je još 1661. koji je za sovjetskog režima nazvan po velikom ukrajinskom pjesniku i novinaru Ivanu Franku.^[2]

Historijsko središte Lavova

Svjetska baština UNESCO-a
Ukrajina
Registriran	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, v
Ugroženost	no
Referenca	UNESCO

Lavov kao grad svjetske baštine

Glavni članak: Stari grad (Lavov)

Historijsko središte Lavova uvršteno je 1998. na Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao izvanredan primjer spoja arhitektonskih i umjetničkih tradicija istočne Evrope s talijanskim i njemačkim uticajima. Ali i zbog ostavštine koju su ostavile brojne etničke skupine koje su, privučene u grad njegovim progresom, izgradile vlastite kvartove unutar grada, koji su još uvijek onakvi kakvi su bili.

Centar grada ima i brojne gotičke građevine iz 13. vijeka, kad je grad osnovan. Nakon velikog požara koji je poharao grad u 16. vijeku, grade se brojne renesansne i barokne građevine. Gradom ipak dominiraju neoklasicističke i secesijske građevine sa kraja 19. i početka 20. vijeka kad je izgrađeno najviše reprezentativnih palača; Muzej Lubomirscy (1827.), Knjižnica Bawarowski (1857.), Teatar Skarbek (1842.), Opera (1913.).

Gradovi prijatelji

Lavov ima ugovore o prijateljsvu i partnerstvu sa slijedećim gradovima:

Winnipeg (1973.) Freiburg im Breisgau (1989.) Rzeszów (1992.) Rochdale (1992.) Budimpešta (1993.) Rishon LeZion (1993.)

Przemyśl (1995.) Krakov (1995.) Grozni (1998.) Novi Sad (1999.) Samarkand (2000.)

Kutaisi (2002.) Wrocław (2003.) Łódź (2003.) Banja Luka (2004.) Lublin (2004.) Sankt Petersburg (2006.)

Poznati građani

Roman Abraham, general Poljske armije Kazimierz Ajdukiewicz, logičar i filozof Sholem Aleichem, židovski dramaturg koji je pisao na jidišu Bogdan Igor Antonič, pjesnik Pavlo Arje, konceptualni umjetnik, slikar i dramatičar Ljubov Arkus, redateljica i filmska stručnjakinja Muhammad Asad, polihistor, prevoditelj, novinar, putnik, pisac, politički teoretičar i diplomat Szymon Askenazy, historičar i političar Emanuel Ax, pijanist Stefan Banach, matematičar

Jurij Bašmet, svirač viole Alexander Beliavsky, šahist Zygmunt Wilhelm Birnbaum, matematičar i statističar Jerzy Bitter, slikar Michał Piotr Boym, propovjednik, sinolog, prevoditelj, diplomat, botaničar, filolog, biolog i liječnik Martin Buber, filozof Solomon Buber, bankar i filozof Vjačeslav Čornovil, političar i disident Jan Czekanowski, antropolog

Ivan Fjodorov, utemeljitelj tiskarstva u Rusiji i Ukrajini Ludwik Fleck, poljski liječnik i biolog Ivan Franko, književnik Uri Zvi Greenberg, pjesnik Stanisław Lem, pisac znanstvene fantastike i futurist Stanisław Leszczyński, kralj Poljske Oleg Lužnji, fudbaler Leopold von Sacher-Masoch, pisac Ludwig von Mises, ekonomist slobodnog tržišta

Richard von Mises, matematičar Karl Radek, komunistički političar Wilhelm Reich, psihijatar Eugeniusz Romer, geograf i geolog Joseph Roth, književnik Roman Rosdolsky, ekonomist i politički revolucionar Irina Senik, pjesnikinja, medicinska sestra, politička disidentica Markijan Šaškevič, književnik Larisa Šepitko, filmska redateljica

Adam Mikołaj Sieniawski, hetman Myroslav Skorik, skladatelj Leopold Staff, pjesnik Svjatoslav Vakarčuk, rock glazbenik Simon Wiesenthal, lovac na naciste Wanda Wasilewska, spisateljica Julian Zachariewicz, arhitekt i rektor Univerziteta u Lavovu Adam Zagajewski, pjesnik Gabriela Zapolska, spisateljica, dramaturškinja i glumica Andrzej Żuławski, filmski redatelj

Lavov na Wikimedijinoj ostavi

Galerija slika

Panorama Lavova

• 
  Centar Lavova
• 
  Centar Lavova
• 
  Trg Rinok (Plošča Rinok)
• 
  Spomenik poljskom pjesniku Adamu Mickiewiczu u centru Lavova
• 
  Centar grada

Napomene

1. Lavov, ukrajinski: , poljski: , ruski: , njemački: .