Lavov

Lavov (ukrajinski: Львів/Ljviv, poljski: Lwów , ruski: Львов, njemački: Lemberg) je grad u zapadnoj Ukrajini, historijski centar Galicije od 732 009 stanovnika. ^[1]

Lavov Львів
Centar Lavova Centar Lavova
Grb
Geslo: Semper fidelis (Uvijek vjeran)
Koordinate: 49°51′N 24°01′E
Država	Ukrajina
Oblast	Lavovska oblast
Osnovan	1240. -1247.
Osnivač	knez Danilo Romanovič
Vlast
- Gradonačelnik	Andrij Sadovyj
Površina
- Ukupna	182.01 km²
Visina	296
Stanovništvo (2011.)
- Grad	732 009 [1]
- Gustoća	4.298 stan/km²
- Područje utjecaja	1 498 000
Poštanski broj	79000
Pozivni broj	+ 380 32
Registracijske tablice	{{{prazno_info}}}
Službena stranica www.city-adm.lviv
Karta
Lavov Lavov na karti Ukrajine

Grad je administrativni centar Lavovske oblasti, poznat širom Ukrajine po brojnim očuvanim kulturno-historijskim spomenicima.

Historijski centar grada, je zbog svoje umjetničke i arhitektonske baštine uvršten - 1998. na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.

Geografija

Lavov leži na rijeci Poltvi, udaljen oko 80 km od poljske granice. U brdovitom Rostočju Grad je smješten na prijelazu brdovitog Rostočja u nizinu Pobužja. Dobar dio grada smjestio se na brežuljcima, prosječne nadmorske visine 289 m, nad kojima dominira vrh Vysokyj Zamok (409 m).

Historija

Trg Rinok (Ploshcha Rynok)

Lavov je osnovao sredinom 13. vijeka galicijski knez Danilo Romanovič kao utvrdu, ali je ubrzo postao važni trgovački centar. Grad je zbog svog položaja, kao dominantne točke na putu istok zapad i kontrole prolaza preko Karpata imao neobičnu burnu prošlost. Grad su osvojili Poljaci - 1349. pa Kozaci 1648. i Šveđani 1704.^[2]

Nakon Prve podjele Poljske od 1772. grad je pod vlašću Habsburgovaca. Za njihove uprave postao je glavni grad pokrajine Galicije.^[2] Za Prvog svjetskog rata grad je okupirala vojska Carske Rusije od septembra 1914. do juna 1915. kad su grad ponovno preuzele snage Austro-Ugarske. Na kraju rata 1918. nakon sloma Habsburške monarhije, lokalno ukrajinsko stanovništvo proglasilo je Lavov glavnim gradom svoje kratkotrajne Zapadnoukrajinske narodne republike^[2], ali su poljske trupe ubrzo zauzele grad i preuzele kontrolu i nad tim dijelom Galicije do kraja 1919.

Spomenik poljskom pjesniku Adamu Mickiewiczu u centru Lavova

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nakon njemačkog napada na Poljsku 1939. grad su zauzele jedinice Crvene armije, prema dogovoru Ribbentrop-Molotov.^[2] Nakon što je Hitler napao Sovjetski savez, grad su zauzele trupe njemačkog Wehrmachta i držale ga pod okupacijom do 1944. Za njihove vlasti najveći dio brojne židovske zajednice, deportiran je u koncentracijske logore i pobijen. Godine 1944. Poljaci su činili gotovo 80% stanovnika Lavova. Ubrzo je međutim počeo njihov progon i deportacija.

Od 1945. grad je dio Ukrajinske SSR, dotad brojno poljsko stanovništvo što milom, što silom preseljeno je najvećim dijelom u Gliwice, Bytom, Opole Wroclaw, Legnica, a i u druge gradove (dotadašnji njemački Gleiwitz, Beuthen, Oppeln, Breslau, Liegnitz) a umjesto njih u grad je doseljeno ukrajinsko i rusko stanovništvo.

Nakon raspada SSSR - 1991. grad je postao dio nezavisne Ukrajine.

Centar grada

Lavov kao grad svjetske baštine

Historijsko središte Lavova

Svjetska baština UNESCO-a
Ukrajina
Registriran	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, v
Ugroženost	no
Referenca	UNESCO

Historijsko središte Lavova uvršteno je 1998. na Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao izvanredan primjer spoja arhitektonskih i umjetničkih tradicija istočne Evrope s talijanskim i njemačkim uticajima. Ali i zbog ostavštine koju su ostavile brojne etničke skupine koje su, privučene u grad njegovim progresom, izgradile vlastite kvartove unutar grada, koji su još uvijek onakvi kakvi su bili.

Centar grada ima i brojne gotičke građevine iz 13. vijeka, kad je grad osnovan. Nakon velikog požara koji je poharao grad u 16. vijeku, grade se brojne renesansne i barokne građevine. Gradom ipak dominiraju neoklasicističke i secesijske građevine sa kraja 19. i početka 20. vijeka kad je izgrađeno najviše reprezentativnih palača; Muzej Lubomirscy (1827.), Knjižnica Bawarowski (1857.), Teatar Skarbek (1842.), Opera (1913.).

Poznati stanovnici

Sholem Aleichem, židovski dramaturg koji je pisao na jidišu Bohdan-Ihor Antonych, pjesnik Muhammad Asad, književnik Emanuel Ax, pijanist Stefan Banach, matematičar Jurij Bašmet, svirač viole Alexander Beliavsky, šahist Michał Piotr Boym, propovjednik, sinolog, prevoditelj, diplomat, botaničar, filolog, biolog i liječnik Solomon Buber (1827.–1906.), bankar, filiozof i književnik Ludwik Fleck, poljski liječnik i biolog Ivan Franko, književnik, filozof

Aleksander Fredro, pjesnik i dramaturg Leo Fuchs, glumac Maurice Goldhaber, liječnik Zbigniew Herbert, pjesnik i književnik Volodymyr Ivasiuk, kompozitor Faina Kirschenbaum, Izraelski političar Arhivirano 2011-01-15 na Wayback Machine-u Filaret Kolessa, etnograf i kompozitor Maria Konopnicka, pjesnik i književnik Solomiya Krushelnytska, operni pjevač Les Kurbas, glumac i redatelj

Stanisław Lem, književnik Alfred James Lotka, američki matematičar i kemičar, rođen u Lavovu Stanislav Liudkevych, Oleh Luzhny, bivši nogometaš Ludwig von Mises, ekonomist Richard von Mises, matematičar Franz Xavier Mozart, kompozitor Paul Muni, glumac Oleksander Myshuha, operni pjevač Karl Radek (1885.–1939.), politički aktivist Joseph Roth, književnik

Ruslana (1973.), pop pjevačica Leopold von Sacher-Masoch, književnik Markiyan Shashkevych, književnik Myroslav Skoryk, kompozitor Leopold Staff, pjesnik Vasyl Stefanyk, književnik Adam Ulam, historianpovjesničar Stanisław Ulam, matematičar Svyatoslav Vakarchuk, rock glazbenik Gabriela Zapolska, dramaturškinja i glumica

Klima

Lavov ima Umjereno kontinentalnu klimu - Dfb po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa blagim ljetima (18.3 °C prosječno u julu) i hladnim zimama (- 3.1 °C u januaru). Na grad padne prosječno do 745 mm kiše, i to najviše ljeti.^[3]

Klimatološki medijani za Lavov
Mjesec	jan-sij	feb-velj	mar-ožu	apr-tra	maj-svi	jun-lip	jul-srp	aug-kol	sep-ruj	okt-lis	nov-stu	dec-pro	godina
Srednji maksimum (°C)	−0,1	1,3	6,3	13,6	19,4	22,0	23,9	23,5	18,3	12,9	6,0	0,9	12,3
Srednji minimum (°C)	−6,1	−5,5	−1,7	3,6	8,4	11,3	13,2	12,5	8,4	4,1	−0,3	−4,6	3,6
Precipitacija (mm)	40	44	45	52	89	89	96	76	67	51	49	47	745
Izvor: [3]

Gradovi prijatelji

Lavov ima ugovore o prijateljsvu i partnerstvu sa slijedećim gradovima;

Kanada, Winnipeg 1973  Njemačka, Freiburg im Breisgau 1989  Poljska, Rzeszów 1992  Ujedinjeno Kraljevstvo, Rochdale 1992  Mađarska, Budimpešta 1993  Izrael, Rishon LeZion 1993.

Poljska, Przemyśl 1995.  Poljska, Krakov 1995.  Rusija, Grozni 1998.  Srbija, Novi Sad 1999.  Uzbekistan, Samarkand 2000.

Gruzija, Kutaisi 2002.  Poljska, Wrocław 2003.  Poljska, Łódź 2003.  Bosna i Hercegovina, Banja Luka 2004.  Poljska, Lublin 2004.  Rusija, Sankt Petersburg 2006.

Privreda

I današnji Lavov je kao nekad, važno transportno čvorište, jer se u njemu ukrštava nekoliko željezničkih pravaca. Zbog tog je grad odavno izrastao u snažni industrijski centar, razvijene strojogradnje; autobusi, poljoprivredni strojevi, viljuškari i bicikli. Postoji i snažna industrija robe široke potrošnje (televizori) i tvornice prehrambenih proizvoda.^[2]

Kultura

Lavov je bio prijestolnica ukrajinske kulture, u doba Carske Rusije iako je tad bio dio Austro-Ugarske, - centar izdavaštva i nacionalnog pokreta centar. Univerzitet u Lavovu osnovan je još 1661. koji je za sovjetskog režima nazvan po velikom ukrajinskom pjesniku i novinaru Ivanu Franku.^[2]

Panorama Lavova