Pointe-Noire (Republika Kongo)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Pointe-Noire je grad i općina od 1,398,812 stanovnika[1] na jugu Republike Kongo, u Departmanu Pointe-Noire u kom je administrativni centar.
On je drugi po veličini grad u zemlji i njegova jedina i najveća luka.[2]
Remove ads
Geografske karakteristike
Pointe-Noire se prostire duž dubokog zaljeva Atlanskog oceana, udaljen. 150 km sjeverno od ušća rijeke Kongo i 394 km zapadno od glavnog grada Brazzavilla.[2]
Historija
Svoje prvo ime - Punta-Negra (Crna točka) dobio je po crnoj bitumenskoj stijeni koju su vidjeli portugalski i španjolski pomorci u 15. i 16. vijeku ploveći tim krajem. Kao Punta-Negra dokumentiran je na navigacijskim kartama 1484.[3]
Pointe-Noire je nastao nakon što je francuski poručnik Cordiera 1883. jedrenjakom Sagittaire doplovio do zaljeva i sklopio ugovor o protektoratu sa kraljem Kraljevstva Loango. Na bazi tog ugovora dozvoljeno mu je da podigne naselje za koloniste. Službeno je osnovan u maju 1922., iako je već bio sagrađen, a 1921. se već gradila željeznička pruga duga 510 km do Brazzavilla. koja je dovršena 1934.[3]
Luka je građena od 1934. do 1939., prvi gat otvoren je 1926., vodovod 1927. a aerodrom 1932.[3] Nakon tog je postao prozor u svijet velike kolonije Francuske Ekvatorijalne Afrike. Ekspoatacija šuma započela je 1946. tad su proradile i prve zanatske pilane. Drvna industrija doživjela je pravi procvat krajem 1970-ih i početkom 80-ih, kad su izrasla drva eukaliptusa na brojnim plantažama u okolici grada. [3]
Grad je 1939. još uvijek imao samo 8,000 stanovnika, ali je do 1952. njihov broj narastao na 75 000. Radikalno se povećao 1970-ih-80-ih za ekonomskog progresa , a nakon tog i 1990-ih, dolaskom brojnih migrantima koji su bježali od građanskih ratova.[4]
U periodu 1950.-1958. Pointe-Noire je bio administrativni centar regije Moyen Congo u Francuskoj Ekvatorijalnoj Africi. Nakon proglašenja nezavisnosti 1958. više nije bio prijestolnica koja je preseljena u Brazzaville, ali je ostao glavna luka .[2]
Istraživanja nafte počela su 1947., a prve količine pronađene su 1957., dvadesetak km sjeverno od grada. Proizvodnja je započela 1960. sa količinom od 51,847 tona sirove nafte, a vrhunac je dosegla 1962. sa 123,393 tona. Nakon tog su otkrivena brojna druga nalazišta, kako na kopnu tako i u moru. Zbog tog je Pointe-Noire od 1970-ih poznat kao - grad nafte, jer u njemu djeluju velike svijetske kompanije kao što su francuski Total, talijanski Eni i američki Chevron. U njegovoj okolici se dnevno proizvodi oko 300,000 barela sirove nafte, a to je oko 62% BDP-a i više od 80% državnog budžeta.[3]
Od 1969. započela je eksploatacija rudnika potaše Makole, 30 km istočno od grada. Zbog tog je 1967. podignuta nova luka.duga skoro 1700 metara, Proizvodnja je prestala, a rudnik zatvoren u julu 1977. nakon poplave.[3]
Promet u luci se povećao nakon što je 1986. dovršen krak pruge do Moande u Gabonu kojom se transportira mangan.[4]
Kao i većina afričkih gradova i Pointe-Noire je naslijedio kolonijalnu strukturu koja ga dijeli na dva dijela. Na uredan evropejski centar i siromašni sirotinjski slum za domorodačke radnike.[3]
Remove ads
Privreda
Pointe-Noire je danas grad rudarstva, naftne i drvne industrije. Pored luke, koja je najveći poslodavc on je i snažan industrijski centar (rafinerija nafte, tvornicei za preradu minerala)[2]
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads