From Wikipedia, the free encyclopedia
Golub selac ili divlji golub () je izumrla vrsta goluba koje je bila endemska u Severnoj Americi. Njegovo uobičajeno ime potiče od francuske reči , što znači „prolaziti”, zbog migratornih navika ove vrste. Naučno ime se takođe odnosi na njegove migracione karakteristike. Morfološki je sličan plačućem golubu () i dugo se mislilo da je njegov najbliži rođak. Te dve vrste su više puta poistovećivane, međutim genetska analiza je pokazala da je rod bliži srodnik nego Zenejda golubovi.
Golub selac | |
---|---|
Živa ženka goluba selca iz 1896/98, držane u krletki Č. O. Vitmana | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Columbiformes |
Porodica: | Columbidae |
Rod: | †Ectopistes |
Vrsta: | †E. migratorius |
Binomno ime | |
†Ectopistes migratorius | |
Mapa distribucije, sa ranijim opsegom u narandžastom i zoni parenja u crvenom | |
Sinonimi | |
|
Golub selac je bio polno dimorfan po veličini i obojenosti. Mužjak je bio dugačak 390 do 410 , uglavnom siv na gornjim delovima, bleđi na donjim delovima, sa iridescentnim bronzanim perjem na vratu, i crnim mrljama na krilima. Ženka je bila duga 380 do 400 , i bila je sveukupno bezizražajnija i u većoj meri smeđa od mužjaka. Mladunci su bili slični ženki, ali bez iridescencije. Ova vrsta je naseljavala uglavnom listopadne šume istočne Severne Amerike, a zabeležena je i drugde. Razmnožavala se pre svega oko Velikih jezera. Ova golub je migrirao u enormnim jatima, neprestano tražeći hranu, sklonište i uzgojne lokacije, i nekada je bio najzastupljenija ptica u Severnoj Americi, brojeći oko 3 milijarde, a verovatno i do 5 milijardi, „u vreme otkrića Amerike”, prema A. V. Šorgeru.[3]
Iako je jedno genetsko istraživanje zaključilo da ova ptica nije uvek bila toliko obilno zastupljena, i da je veličina populacije dramatično fluktuirala tokom vremena,[4][5] jedna novija studija je otkrila dokaze da to nije bila tačna interpretacija genetskih podataka, i umesto toga zaključeno je da je veličina populacije goluba selaca bila stabilna najmanje 20.000 godina pre „njenog opadanja u 19. veku i konačnog izumiranja”.[6][7] Golub seleac je bio veoma brz letač, i mogao je veoma brzo da dosegne brzinu od 100 km/h. Ova ptica se hranila uglavnom žirom, voćem i beskičmenjacima. Ova vrsta je praktikovala zajedničko gneždenje i kooperativni uzgoj, a njena ekstremna društvenost može biti povezana sa traženjem hrane i zasićenošću grabežljivca.
Golube selce su lovili domorodački Amerikanci, ali je lov znatno pojačan nakon prispeća Evropljana, posebno u 19. veku. Meso golubova je komercijalizovano kao jeftina hrana, što je rezultiralo masovnim lovom tokom mnogih decenija. Postoji nekoliko drugih faktora koji su doprineli opadanju i naknadnom izumiranju ove vrste, uključujući smanjivanje velike rasplodne populacije neophodne za očuvanje vrste i široko zastupljeno krčenje šuma, što je uništilo njeno stanište. Polagan pad veličine populacije između oko 1800. i 1870. godine pratio je brzi pad između 1870. i 1890. godine. Smatra se da je poslednja potvrđena divlja ptica ustreljena 1901. Poslednje ptice u zatočeništvu bile su podeljene u tri grupe oko prelaza 20. veka, od kojih su neke bile fotografisane žive. Marta, za koju se smatra da je bila poslednji golub selac, umrla je 1. septembra 1914. godine u zoološkom vrtu u Sinsinatiju. Iskorenjivanje ove vrste je zapažen primer antropogenog izumiranja.
Švedski prirodnjak Karl Line skovao je binomijalno ime za plačućeg goluba i goluba selca u izdanju njegovog rada iz 1758. godine (koji je početna tačka biološke nomenklature), pri čemu izgleda da je smatrao da su identični. Ovaj kompozitni opis citirao je izveštaje o tim pticama u dve knjige oblavljene pre Lineovog doba. Jedan od njih bio je opis goluba selca Marka Katesbija, koji je objavljen u njegovom delu „Prirodna istorija Karoline, Floride i ostrva Bahama” od 1731. do 1743. godine, u kome je ova ptica nazivana , a koji je sadržao najraniju objavljenu ilustraciju vrste. Katesbijev opis je kombinovao sa opisom plačućeg goluba iz 1743. godine Džordž Edvards, koji je za tu pticu koristio ime . Ništa ne upućuje na to da je Line ikad video primerke tih ptica, i smatra se da je njegov opis u potpunosti izveden iz ovih ranijih izveštaja i njihovih ilustracija. U svom izdanju iz 1766. godine, Line je odbacio ime , i umesto njega koristio je ime za goluba selca, a za plačućeg goluba.[8][9][10] U istom izdanju, Line je takođe nazvao , na bazi , kao što je to činio Matiren Žak Brison 1760. godine. Kasnije se pokazalo da je Brisonov opis zasnovan na ženki goluba selca.[11]
Godine 1827 Vilijam Svenson je premestio goluba selca iz roda u novi monotipski rod , delom usled dužine krila i klinastog oblika repa.[12] Godine 1906. Autram Bengs je predložio da pošto je Line u potpunosti kopirao Katesbijev tekst kad je formulisao , to ime bi trebalo da se odnosi na goluba selca, kao .[13] Godine 1918. Hari Oberholzer je predložio da treba da ima prednost nad (kao ), kao što se pojavilo na ranijoj stranici u Lineovoj knjizi.[11] Fransis Heming je 1952. godine predložio da Međunarodna komisija za zoološku nomenklaturu () osigura specifično ime za plačućeg goluba, i naziv za goluba selca, budući da su ta imena nameravali da koriste autori na čijim radovima je Line zasnovao svoj opis.[10] Ovo je prihvatio ICZN, koji je 1954. godine koristio svoja plenarna ovlašćenja za određivanje vrste za respektivna imena.[14]
Golub selac je član familije goluba, . Dugo se smatralo, po morfološkoj osnovi, da su njegovi najbliži živi srodnici golubi Zenejda, a naročito fizički slični plačući golub (sada ).[15][16] Čak je sugerisano da plačući golub pripada rodu , a neki autori su ga naveli kao , uključujući Tomasa Majo Brua.[17] Golub selac navodno vodi poreklo od golubova Zenajde koji su se prilagodili šumama na ravnicama centralne Severne Amerike.[18][19]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.