From Wikipedia, the free encyclopedia
Litijum karbonat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule Li2CO3. Soli litijuma spadaju u drupu antipsihotika, deluju antimanijski i stabilizuju afekt. Koriste se za sprečavanje oscilacija afekta kod manično-depresivne psihoze (bipolarni poremećaj afekta). Najčešće se koristi litijum karbonat, a pored njega su u upotrebi i sulfat, citrat i aspartat litijuma.[6]
Litijum-karbonat | |
---|---|
Drugi nazivi | dilitijum-karbonat, Carbolith®, Cibalith-S®, Duralith®, Eskalith®, Lithane®, Lithizine®, Lithobid®, Lithonate®, Lithotabs® Priadel® |
Identifikacija | |
CAS registarski broj | 554-13-2 |
PubChem[1][2] | 11125 |
ChemSpider[3] | 10654 |
UNII | 2BMD2GNA4V |
KEGG[4] | |
MeSH | |
ChEBI | 6504 |
ChEMBL[5] | CHEMBL1200826 |
RTECS registarski broj toksičnosti | OJ5800000 |
Jmol-3D slike | Slika 1 |
Svojstva | |
Molekulska formula | Li2CO3 |
Molarna masa | 73.8909 g/mol |
Agregatno stanje | beli prah bez mirisa |
Gustina | 2.11 g/cm³ |
Tačka topljenja |
723 °C |
Tačka ključanja |
1310 °C |
Opasnost | |
Opasnost u toku rada | korozivan |
R-oznake | R22, R36 |
S-oznake | S24 |
Srodna jedinjenja | |
Сродна једињења | litijum-sulfat, litijum-citrat, litijum-molibdat, litijum-hlorid, litijum-hidrid, litijum-hidroksid, litijum-bromid, litijum-fluorid, litijum-jodid, litijum-stearit, litijum-fosfat, litijum-tetrahidro-aluminat, litijum-karbid |
| |
Infobox references |
(IUPAC) ime | |
---|---|
Litijum karbonat | |
Klinički podaci | |
Robne marke | Litijum karbonat |
Identifikatori | |
CAS broj | 554-13-2 |
ATC kod | N05AN01 |
Hemijski podaci | |
Formula | CLi2 |
SMILES | eMolekuli & PubHem |
Farmakokinetički podaci | |
Bioraspoloživost | 100% |
Vezivanje za proteine plazme | ne vezuje se |
Metabolizam | nema |
Poluvreme eliminacije | 20 č. |
Izlučivanje | renalno |
Farmakoinformacioni podaci | |
Trudnoća | ? |
Pravni status | |
Način primene | oralno |
Prilikom dobijanja taloži se kao bela čvrsta supstanca i za razliku od karbonata drugih alkalnih metala malo se rastvara u vodi (1,45 grama u 100 g vode na 0 °C, odnosno 1,38 grama na 15 °C). Sa dodatkom ugljen-dioksida stvara se rastvorni litijum-bikarbonat:
Zagrevanjem karbonata na 800 °C u struji vodonika nastaje oksid:
Može se dobiti mešanjem rastvora amonkarbonata i neke litijumove soli. Iz dobijenog karbonata se dalje mogu dobiti neke druge soli litijuma (poput nitrata ili sulfata) reakcijom sa odgovarajućom kiselinom.
Tačan mehanizam antimaničnog dejstva litijuma još uvek nije potpuno razjašnjen. Litijum deluje na funkcije neurotransmitera, funkciju ćelijske membrane, metabolizam katjona i vode. Svoj glavni efekat litijum ostvaruje blokadom metabolizma inozitol fosfata.[7] Litijum blokira prevođenje inozitol difosfata u inozitol monofosfat, zbog čega je smanjena sinteza fosfatidil inozitol bifosfata i diacilglicerola (koji su značajni drugi glasnici). Konačan efekat inhibicije metabolizma inozitol fosfata je smanjenje efektra neurotransmitera na ćelijsku membranu.[8]
Ekstracelularno, litijum stimuliše efluks (izlazak iz ćelije) natrijuma direktnom razmenom jona i stimulacijom natrijum-kalijumove pumpe.[9] Zamenom kalcijumovog ili magnezijumovog jona litijumom se povećava permeabilnost (propustljivost) membrane. Dodatno, smatra se da litijum ubrzava presinaptičku razgradnju kateholamina.
Novija istraživanja ukazuju na mogući uticaj litijuma na cirkadijalni ritam, modifikaciju eksspresije gena, ili azotoksidni put u mozgu.
Litijum suzbija napade manije i „pegla“ promene raspoloženja pa se koristi u terapiji manične baze bipolarnog poremećaja (po potrebi sa drugim antipsihoticima, moguća je i profilaktička primena), kod alkoholizma u kome dolazi do smene manije i depresije i kod šizoafektivnih poremećaja (mešavina shizofrenije i poremećaja afekta). Litijum ne deluje na neurotičke depresije.[10]
Terapijska širina litijuma je jako mala, a neželjeni eketki brojni: tremor, ataksija, dizartrija, depresija funkcije tiroidee, polidipsija i poliurija. Tokom terapije može doći do pojave nefrogenog diabetes insipidus koji se ne može popraviti vazopresinom ali može tiazidnim diureticima (uz korekciju doze litijuma). Kako litijum lako prelazi u mleko, kod odojčeta se mogu pojaviti letargija, cijanoza, poremećaji refleksa i hepatomegalija.
Litijum je kontraindikovan kod preosetljivosti na lek, poremećaja bubražne funkcije, srčane dekompenzacije, oštećenja sprovodnog sistema srca, miksedema, hiponatrijemije i teške dehidratacije.
Litijum karbonat se iz digestivnog trakta resorbije brzo i kompletno. Maksimalne koncentracije u plazmi postiže za 30 minuta do 2 časa po uzimanju leka. Brzo se raspodeljuje po telesnim tečnostima, ali sporo ulati u ćeliju. Kompletno se izlučuje urinom, a vreme polueliminacije iznosi oko 20 časova.
Diuretici i nesteroidni antiinflamatorni lekovi smanjuju renalni klirens litijuma, pa je potrebno smanjiti dozu litijuma za oko 25%
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.