Funchal
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Funchal je najveći grad od 103 961 stanovnika [1] na otoku Madeiri, i već pet vijekova administrativni centar portugalske Autonomne Pokrajine Madeira u Atlanskom oceanu i istoimenog Distikta Funchal.
Funchal je sjedište univerziteta (Universidade da Madeira) koji vodi porijeklo od jezuitskog kolegija iz 1569. i biskupije od 1514.[2]
Danas je Funchal (sa okolicom) poznata turistička destinacija zahvaljujući internacionalnom aerodromu (Aeroporto de Funchal) i luci u koju svraćaju brojni cruiseri i jahte na plovidbi preko Atlantika.
Remove ads
Geografija
Centar Funchala leži u prirodnom amfiteatru, na jugoistočnoj obali otoka Madeira koji se blago spušta prema dolini i prirodnoj luci, ali se odmah iza centra grada uzdižu brda visoka preko 1200 m, tako da se neka periferijska naselja nalaze i na 600 m, kao Monte do kojeg vozi žičara. U unutrašnjosti otoka nekih 9 km od centra grada, nalazi se suptropska šuma Laurisilva, koja je 1999. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.
Distiktu Funchal pripadaju i obližnji naseljeni otoci Porto Santo (43 km²) i Desertas (3 otoka od 14 km²) i 160 km udaljeni arhipelag Selvagens (od 18 km²), koji je nenaseljeni rezervat prirode. Funchal je udaljen 978 km jugozapadno od Lisabona.


Remove ads
Historija
Funchal je osnovao oko 1425., pomorac João Gonçalves Zarco, koji se naselio na tom mjestu sa članovima svoje porodice.[2] On je šest godina ranije -1419. zajedno sa kapetanom Teixeirom otkrio arhipelag - Madeiru. Zahvaljujući svom geografskom položaju, Funchal je ubrzo postao značajna pomorska luka, a zbog dobrog tla i najatraktivnija zona za nove naseljenike, tako da je Funchal vrlo brzo izrastao u najveće naselje na Madeiri.[2]
Negdje između 1452. -1454., naselje je dobilo i prvu povelju (foral), kojom je uzdignuto u status naselja (vile), a 1480. prvo vijeće od 24 člana.[2]
Pred kraj 15. vijeka, na Madeiri se razvila proizvodnja tada izuzetno unosne šećerne trske, a Funchal je postao glavna luka za izvoz te robe. S druge strane i brojni evropski brodovi koristili su luku Funchal na svojoj plovidbi u nepoznate krajeve u vrijeme velikih geografskih otkrića. Tad su se u Funchalu naselili brojni evropski pustolovi u potrazi za boljim životom, a jedno vrijeme i Kristofor Kolumbo.[2]
Tad su izgrađene prve veće javne građevine u mjestu, bolnica, carina, vijećnica (Paços do Concelho 1491.), sud (Paços dos Tabeliães 1491.) nova crkva (1493.) - koja je 1514. prerasla u katedralu, koja je te iste godine postala biskupsko sjedište.[2]
Funchal je 1508. uzdignut u status grada (cidade), a nekoliko godina kasnije 1514 postao je i biskupsko sjedište.[2]

Tad se izgradio najstariji kvart / freguesia (župa / parohija) Santa Maria (današnja Santa Maria Maior) oko katedrale i duž obale do crkve Nossa Senhora do Calhau.
Tokom 17. vijeka nakon sklapanja trgovačkih ugovora s Engleskom, u Funchalu i na cijelom otoku se naselilo dosta engleskih trgovaca vinima, koji su malo po malo, na kraju kontrolirali sav promet vinom. Oni su izgradili cijeli novi kvart svojih urbanih vila, koje su uobičajeno imale prvi kat rezerviran za stanovanje, a prizemlje i podrum za skladištenje vina, i toranj sa balkonom iz kojeg se moglo nadgledati ukrcavanje bačava sa vinom.[2]
Od kraja 18. vijeka Funchal se počeo širiti i izvan amfiteatra u okolicu i po brdima iznad grada, tad su izgrađene brojne male kurije s parkovima i egzotičnim stablima na prilaznim putevima do njih, takozvane kuće užitka (casinhas de prazer).[2]
U 19. vijeku u Funchalu i Madeiri često je boravila zbog liječenja i odmora austrijska carica Elizabeta Austrijska, engleska kraljica Adelaide, carska udovica iz Brazila Amélie de Beauharnais sa kćerkom princezom Marijom Améliom, Nadvojvoda Maksimilijan budući car Meksika sa suprugom Charlottom, te mnoge druge evropske okrunjene glave. Vječno zeleni Funchal sa cvijećem koje stalno cvate postao je mit o stalnoj sreći i izvoru vječne mladosti i zdravlja. Od tad je Funchal postao poznata turistička destinacija.[2] Kraj 19. i početak 20. vijeka obilježila je revolucija u međunarodnom pomorskom, te nešto kasnije i avio transportu. U tom periodu izgrađeni su novi objekti u luci, a nakon izgradnje Aerodroma Santa Catarina 1964., i brojni hoteli i turistička naselja Ribeira Brava, Curral das Freiras, Porto Moniz, Santana.

Remove ads
Rast stanovništva Funchala
Gradovi prijatelji
Funchal je ima ugovore o prijateljstvu sa 14 gradova;[3]
|
Remove ads
Klima
Funchal ima umjerenu sredozemnu klimu tokom cijele godine, zbog uticaja oceana, koja se generalno ipak može podijeliti na dva godišnja doba. Jedno je toplo i sunčano ljeto s prosječnom dnevnom temperaturom od 25 °C, i sa nešto manje kiša, a drugo je zima s prosječnom temperaturom od oko 20 °C, kad padne nešto više kiša. Prosječna godišnja temperatura je oko 17 °C - 18 °C, a godišnja količina oborina je oko 500 mm. Prosječna površinska temperatura mora je zimi oko 18 °C, a ljeti do 24 °C, vlažnost zraka je konstantna tokom cijele godine i iznosi oko 70 %. Ono što je neobično u Funchalu su vremenske razlike u samom gradu, ima dana kad je na obali sunce i 25 °C, a u kvartu Monte (na 600 m) magla i 15 °C.
Remove ads
Napomene
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads