Litijum karbonat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Litijum karbonat je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule Li2CO3. Soli litijuma spadaju u drupu antipsihotika, deluju antimanijski i stabilizuju afekt. Koriste se za sprečavanje oscilacija afekta kod manično-depresivne psihoze (bipolarni poremećaj afekta). Najčešće se koristi litijum karbonat, a pored njega su u upotrebi i sulfat, citrat i aspartat litijuma.[6]
Remove ads
Hemijske osobine
Svojstva
Prilikom dobijanja taloži se kao bela čvrsta supstanca i za razliku od karbonata drugih alkalnih metala malo se rastvara u vodi (1,45 grama u 100 g vode na 0 °C, odnosno 1,38 grama na 15 °C). Sa dodatkom ugljen-dioksida stvara se rastvorni litijum-bikarbonat:
- 2LiCl + (NH4)2CO3 → Li2CO3↓ + 2NH4Cl
- Li2CO3 + CO2 + H2O → 2LiHCO3
Zagrevanjem karbonata na 800 °C u struji vodonika nastaje oksid:
- Li2CO3 → Li2O + CO2
Dobijanje
Može se dobiti mešanjem rastvora amonkarbonata i neke litijumove soli. Iz dobijenog karbonata se dalje mogu dobiti neke druge soli litijuma (poput nitrata ili sulfata) reakcijom sa odgovarajućom kiselinom.
Remove ads
Farmakologija
Mehanizam delovanja
Tačan mehanizam antimaničnog dejstva litijuma još uvek nije potpuno razjašnjen. Litijum deluje na funkcije neurotransmitera, funkciju ćelijske membrane, metabolizam katjona i vode. Svoj glavni efekat litijum ostvaruje blokadom metabolizma inozitol fosfata.[7] Litijum blokira prevođenje inozitol difosfata u inozitol monofosfat, zbog čega je smanjena sinteza fosfatidil inozitol bifosfata i diacilglicerola (koji su značajni drugi glasnici). Konačan efekat inhibicije metabolizma inozitol fosfata je smanjenje efektra neurotransmitera na ćelijsku membranu.[8]
Ekstracelularno, litijum stimuliše efluks (izlazak iz ćelije) natrijuma direktnom razmenom jona i stimulacijom natrijum-kalijumove pumpe.[9] Zamenom kalcijumovog ili magnezijumovog jona litijumom se povećava permeabilnost (propustljivost) membrane. Dodatno, smatra se da litijum ubrzava presinaptičku razgradnju kateholamina.
Novija istraživanja ukazuju na mogući uticaj litijuma na cirkadijalni ritam, modifikaciju eksspresije gena, ili azotoksidni put u mozgu.
Indikacije
Litijum suzbija napade manije i „pegla“ promene raspoloženja pa se koristi u terapiji manične baze bipolarnog poremećaja (po potrebi sa drugim antipsihoticima, moguća je i profilaktička primena), kod alkoholizma u kome dolazi do smene manije i depresije i kod šizoafektivnih poremećaja (mešavina shizofrenije i poremećaja afekta). Litijum ne deluje na neurotičke depresije.[10]
Neželjena dejstva
Terapijska širina litijuma je jako mala, a neželjeni eketki brojni: tremor, ataksija, dizartrija, depresija funkcije tiroidee, polidipsija i poliurija. Tokom terapije može doći do pojave nefrogenog diabetes insipidus koji se ne može popraviti vazopresinom ali može tiazidnim diureticima (uz korekciju doze litijuma). Kako litijum lako prelazi u mleko, kod odojčeta se mogu pojaviti letargija, cijanoza, poremećaji refleksa i hepatomegalija.
Kontraidikacije
Litijum je kontraindikovan kod preosetljivosti na lek, poremećaja bubražne funkcije, srčane dekompenzacije, oštećenja sprovodnog sistema srca, miksedema, hiponatrijemije i teške dehidratacije.
Farmakokinetika
Litijum karbonat se iz digestivnog trakta resorbije brzo i kompletno. Maksimalne koncentracije u plazmi postiže za 30 minuta do 2 časa po uzimanju leka. Brzo se raspodeljuje po telesnim tečnostima, ali sporo ulati u ćeliju. Kompletno se izlučuje urinom, a vreme polueliminacije iznosi oko 20 časova.
Diuretici i nesteroidni antiinflamatorni lekovi smanjuju renalni klirens litijuma, pa je potrebno smanjiti dozu litijuma za oko 25%
Remove ads
Reference
Povezano
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads