Mario Vargas Llosa
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Mario Vargas Llosa (Arequipa, Peru, 28.3. 1936. – Lima, 13.4. 2025.),[1] bio je peruanski pisac i političar. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.
Rodio se u mjestu Arequipa, u obitelji srednje klase i španjolskih korijena.[1] Obrazovao se u mjesnoj školi. Kasnije je nastavio školovanje u Boliviji, ali se vratio kući kada mu je djed dobio važnu političku funkciju. Roditelji su mu se rastali 5 mjeseci nakon vjenčanja. Oca je upoznao u 10. godini.[1] Sa 14 ide na vojnu akademiju, ali je ne završava. Radi kao amaterski novinar, piše, studira. 1971. dobio je doktorat. Postaje poznat romanom "Grad pasa" iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje. Slijedi roman "Zelena kuća" u kojem se osjeća da je William Faulkner utjecao na njega. Dobio je i uglednu književnu nagradu. Napisao je i krimi roman "Tko je ubio Palomina Montera?" Roman "Jarčevo slavlje" opisuje vlast Rafaela Trujilla u Dominikanskoj Republici. Ženio se dva puta, ima troje djece. Erotski romani su mu "Posveta pomajci i "Don Rigobertova bilježnica".
On i Gabriel Garcia Marquez su bili prijatelji, ali su se razišli. Podupirao je ideologiju koju je promicao Fidel Castro, ali se kasnije distancirao i skrenuo udesno. Godine 1990. kandidirao se na predsjedničkim izborima, ali je izgubio.[1]
Remove ads
Dela
Romani
- Gazde (španski: ) (1959)
- Grad i psi (španski: ) ([1963])
- Zelena kuća (španski: ) (1965) - Nagrada Romulo Galjegos
- Štenad (španski: ) (1967)
- Razgovor u katedrali (španski: ) (1969)
- Panteleon i posetiteljke (španski: ) (1973)
- Tetka Hulija i piskaralo (španski: ) (1977) - autobiografski roman
- Rat za kraj sveta (španski: ) (1981)
- Priča o Majti (španski: ) (1984)
- Ko je ubio Palomina Molera? španski: (1986)
- Pripovedač (španski: ) (1987)
- Pohvala pomajci (španski: ) (1988) - erotski roman
- Lituma na Andima (španski: ) (1993). Nagrada Planeta
- Don Rigobertove beležnice (španski: ) (1997)
- Jarčeva fešta (španski: ) (2000) - Roman o diktaturi generala Rafaela Leonidasa Truhilja u Dominikanskoj Republici
- Raj sa drugog ćoška (španski: ) (2003) - Istorijski roman o Polu Gogenu i Flori Tristan
- Nestašluci jedne nevaljalice (španski: ) (2006)
Eseji
- Garsija Markes: istorija jednog bogoubistva (španski: ) (1971)
- Tajna istorija romana (španski: ) (1971)
- Neprekidna orgija: Flober i Madam Bovari (španski: ) (1975)
- Istina o lažima: Eseji o modernom romanu (španski: ) (1990)
- Pismo o borbi za Tiranta Belog (španski: ) (1991)
- Izazovi slobodi (španski: ) (1994)
- Arhaična utopija. Hose Marija Argedas i indijanska fikcija (španski: ) (1996)
- Pisma jednom romanopiscu (španski: ) (1997)
- Nacionalizam kao nova prijetnja (njemački: ) (2000)[2][1]
- Jezik strasti (španski: ) (2001)
- Izazov nemogućeg (španski: ) (2004)
Pozorište
Autobiografija
Remove ads
Nagrade
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine.
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads