Radohova

From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Radohova je naseljeno mjesto u općini Kotor Varoš, Bosna i Hercegovina. U stvarnosti to je niz padinskih sela – zaselaka, koja se prostiru od Uličkog potoka do izvorišta Demićke (lijeve pritoke Vrbanje) i Djevojačke ravni, u rasponu od 10-ak kilometara.

Kratke činjenice Radohova, Osnovni podaci ...

Administrativno područje Radohova obuhvata sela: Ulice, Letići, Lapići, Traljići, Gigovići, Demići i Dunići.

Na popisu stanovništva 1991. na tom prostoru je živjelo ukupno 700 stanovnika[1][2], a prema preliminarnim rezultatima popisa 2013. bilo ih je 267.

Remove ads

Geografija

Radohova obuhvata niz zaselaka na padinama Zastijenja na nadmorskim visinama od 640–850 m i pojasu dugom oko 10 km. Lokalnim putevima, svi zaseoci imaju izlaz na regionalnu cerstu R-440: Šiprage − Kotor-Varoš − Banja Luka.[3][4][5][6]

Historija

Najveći zaseoci Radohovei da su veoma stara naselja na nepristupačnim lokacijama, pa se pretpostavlja da je njihva daleka historija vezana za događaje u dolini Vrbanje, od autohtonog starobosanskog naselja i Ilira do današnjih dana. Iznad Dunića su otkriveni i ostaci nekropole stećaka.

U toku Drugog svjetskog rata, Radohova je bila ustanički kraj, sa više prvoboraca Narodnooslobodilačkog rata.

Ispod Dunića stijena i Demića, u klisuri Demićke bila je smještena partizanska Divizijska bolnica, koja je višekratno bombardirana (za vrijeme Šeste neprijateljske ofanzive).[7]

Do 15. maja 1944. kada su zbog bombardovanja bolnice iz vazduha, koja je bila delimično oštećena, teški ranjenici prebačeni u s. Demiće u blizini bolnice (na tri četvrt sata udaljenosti), a lakši smešteni u bajte u gustoj jelovoj šumi, kroz ovu bolnicu prošlo je 536 ranjenika i bolesnika, od čega 152 obolela od pegavca, 229 ranjenika i 155 ostalih, među njima i više promrzlih. Pored prve banjalučke operacije koja je pred sanitetsku službu na teritoriji Bosanske krajine i srednje Bosne postavila obimne zadatke, od značaja za njen rad u ovom periodu u srednjoj Bosni, iako u manjem obimu, bile su borbe u septembru 1944. godine za Prnjavor, Kotor Varoš, docnije Doboj i Teslić, kao i drugi napad na Banju Luku.[8]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-95.), Vojska Republike Srpske, policijske i paravojne snage su porušili okolna bošnjačka sela, osobito ona uzvodno uz Vrbanju do Kruševa Brda, kao i sva bošnjačka sela nizvodno do Banje Luke.[9][10][11][12][13]. Lokalno stanovništvo je ubijano, a glavnina je protjerana. Nakon 1996., većina šipraških bošnjačkih sela je djelimično obnovljena, zahvaljujući Vladi i vojnicima Luksemburga, tj. bataljonu BELUGA (skr. od: Belgium – Luxembourg – Greece – Austria; u okviru EUFOR-SFOR-a. Među neobnovljenim naseobinama su Demići, Selačka i još neka.[14][15][16][17][18][19][20]

Hronologija

Remove ads

Stanovništvo

Nacionalnost 1991.
Srbi 49
Muslimani 644
Hrvati 0
Jugosloveni 4
ostali 3
Ukupno 700
Radohova; Popis 2013: Ukupno 267 stanovnika
Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Bošnjaci 644 (92,00%) 625 (90,97%) 680 (85,10%)
Srbi 49 (7,00%) 36 (5,24%) 113 (14,14%)
Hrvati 0 0 4 (0,50%)
Jugoslaveni 4 (0,57%) 26 (3,78%) 1 (0,12%)
Ostali i nepoznato 3 (0,42%) 0 1 (0,12%)
Ukupno 700 687 799

Privreda

Povezano

Literatura

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads