Gene Hackman
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Eugene Allen "Gene" Hackman[1] (San Bernandino, 30. siječnja 1930. – Santa Fe, oko 18. veljače 2025.), američki filmski glumac, dvostruki dobitnik Oscara. Karijeru je započeo početkom šezdesetih u filmovima kao što su Bonnie i Clyde, a 1971. je osvojio prvog Oscara za ulogu u filmu Francuska veza. Od tada se nastavio pojavljivati u velikim holivudskim filmovima.
Remove ads
Biografija
Rani život
Hackman je rođen 1930. u San Bernardinu, u Kaliforniji kao dijete Eugenea Ezre Hackmana, zaposlenika u tiskari novina[2], i Lynde Gray.[3] Roditelji su mu se razveli dok je još bio dijete te se selio iz jednog grada u drugi, da bi se konačno smjestio u Danvilleu, u Illinoisu, gdje je živio s bakom, Beatrice Gray.[2] His mother died in 1962, as a result of a fire she accidentally set while smoking.[4] Sa 16 godina se pridružio marincima gdje je služio tri godine. Kasnije se preselio u New York gdje je imao više manjih poslova prije nego što je počeo studirati televiziju i novinarstvo na Sveučilištu Illinois.
Karijera
1960-te
Odlučio se za glumu kada je već prešao 30 godina te se pridružio Pasadena Playhouseu u Kaliforniji. Tamo se sprijateljio s još jednim glumcem, Dustinom Hoffmanom. Obojica su se smatrali autsajderima te su ih mnogi okarakterizirali kao „najmanje vjerojatni da postignu uspjeh「. Hackman se vratio u New York te honorarno radio kao vratar gdje je sreo omraženog instruktora koji mu je još jednom ponovio da 「nikada neće uspjeti」.
Ipak, Hackman je počeo nastupati u manjim broadwayskim predstavama. Njegov prvi film bio je Lillith iz 1964. Nastupom u krimi klasiku Bonnie i Clyde bio je prvi put nominiran za Oscar za najboljeg sporednog glumca.
1970-te
1970. je ponovno nominiran za istu nagradu, ovaj put za film Nikad nisam pjevao svom ocu, gdje je nastupio zajedno s Melvynom Douglasom i Estelle Parsons. Sljedeće godine je osvojio nagradu za najboljeg glumca za nezaboravnu izvedbu u Francuskoj vezi u ulozi Popeyea Dolyea koja je označila prijelaz na glavne uloge. Uslijedile su glavne uloge u Posejdonovoj avanturi (1972.) i Prisluškivanju (1974.) Francisa Forda Coppole za koje je bio nominiran za nekoliko Oscara. Iste godine se pojavio u jednoj od svojih najslavnijih komičarskih uloga kao Slijepac u Mladom Frankensteinu. Kasnije je bio član zvjezdane glumačke ekipe u ratnom filmu Nedostižni most (1977.) te utjelovio Lexa Luthora u Supermanu (1978.) i Supermanu 2 (1980.).
1980te
Krajem osamdesetih, Hackman je već bio afirmirani glumac koji je nastupao u glavnim, ali i u sporednim ulogama. 1988. je priskrbio još jednu nominaciju za najboljeg glumca za film Mississippi u plamenu. Osim toga, pojavio se u filmovima kao što su Crveni, Pod paljbom, Hoosiers i Palica 21.
1990-te
1990. se podvrgnuo operaciji srca koja ga je neko vrijeme udaljila od filma iako je pronašao vremena za remake filma Uski prolaz. 1992. je glumio šerifa Billa Daggetta u vesternu Clinta Eastwooda, Nepomirljivi, koji mu je donio drugog Oscara, ovaj put za najboljeg sporednog glumca. 1995. je igrao Johna Heroda u filmu Brzi i mrtvi, kao i kapetana Franka Ramseyja u filmu Grimizna plima. 1998. je u Državnom neprijatelju imao sličnu ulogu kao u Prisluškivanju.
2000-te
U filmu Pljačka je nastupio kao vremešni profesionalni lopov koji je prisiljen upustiti se u jednu od posljednjih pljački. Osim toga, pojavio se i u filmovima prepunima glumačkih zvijezda, Obitelj čudaka i Odbjegla porota.
Privatni život
Hackamnova prva supruga bila je Faye Maltese. Dobili su troje djece, Christophera Allena, Elizabeth Jean i Leslie Anne, ali su se razveli 1986., nakon 30 godina braka. Hackman se 1991. oženio s Betsy Arakawa Žive u Santa Feu, u Novom Meksiku. 7. srpnja 2004. je dao eksluzivni intervju Larryju Kingu u kojem je rekao kako više ne namjerava snimati filmove te vjeruje kako mu je glumačka karijera završila.
Remove ads
Filmografija
Remove ads
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads