Sigma receptor
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Sigma receptori σ1 i σ2 vezuju ligande kao što su 4-PPBP,[1] SA 4503, ditolilgvanidin, dimetiltriptamin[2] i siramesin.[3]

Klasifikacija
Za sigma receptori se nekad mislilo da su tip opioidnih receptora, zato što d stereoizomeri benzomorfanske klase opioidnih lekova ne deluju na μ, κ, i δ receptore, a umanjuju kašalj. Međutim, rezultati farmakoloških testiranja su pokazali da se sigma receptori aktiviraju lekovima koji su potpuno nevezani sa opioidima, i da je njihova funkcija nije srodna sa funkcijom opioidnih receptora. Na primer, fenciklidin (PCP) i antipsihotik haloperidol mogu da interaguju sa ovim receptorom. Ova dva leka nemaju hemijske sličnosti sa opioidima.
Kad je σ1 receptor bio izolovan i kloniran, utvrđeno je da nema strukturne sličnosti sa opioidnim receptora. Iz tog razloga je on označen kao zasebna klasa receptora.
Remove ads
Ligandis
Agonisti
- 4-PPBP
- Afobazol: selektivan za σ1 tip
- Alilnormetazocin
- Amfetamin
- Citalopram
- Kokain
- Dekstrometorfan
- Dekstrorfan
- Dimetiltriptamin
- Dimemorfan
- Ditolilguanidin
- Escitalopram
- Fluoksetin
- Fluvoksamin
- Igmesin
- L-687,384: selektivan za σ1 tip
- Lamotrigin - Antikonvulsant, bipolarna profilaksa[4][5]
- Metamfetamin
- Morfin/Heroin
- Noscapin
- Opioidi: Oksikodon, Fentanil, itd.
- Opipramol
- Pentazocin: posebno „neprirodni“ enantiomer (+)-pentazocin, koji nema afinitet za opioidne receptore tako da je selektivan sigma agonist[6][7]
- Pentoksiverin: selektivan za σ1 tip
- Fenciklidin
- PB-28: selektivan za σ2 tip
- PRE-084: selektivan za σ1 tip
- SA 4503
- Siramesin
Antagonisti
Remove ads
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads