Jevgenij Zamjatin

Jevgenij Ivanovič Zamjatin^[1] (ruski: , IPA: [jɪvˈgʲenʲɪj ɪˈvanəvʲɪtɕ zʌˈmʲætʲɪn]) (1.2. 1884 – 10.3. 1937) bio je ruski pisac, najpoznatiji po svom romanu Mi iz 1921. godine, futurističkoj distopiji koja je ima snažan utjecaj na Orwellovu 1984, Randinu Anthem i Huxleyev Vrli novi svijet.

Jevgenij Zamjatin Евге́ний Ива́нович Замя́тин
Boris Kustodijev: Portret pisca Jevgenija Zamjatina (1923.)
Biografske informacije
Rođenje	(1884-02-01)1. 2. 1884. Lebedjanj, Rusija (tada Rusko Carstvo)
Smrt	10. marta 1937. (dob: 53) Pariz, Francuska
Obrazovanje
Zanimanje	romanopisac, novinar
Opus
Književni pravac	modernizam
Znamenita djela
Mi
Inspiracija
Od H. G. Wells
Na George Orwell, Aldous Huxley, Ray Bradbury

Biografija

Zamjatin se rodio u Lebedjanu, gradiću oko 300 km južno od Moskve. Otac mu je bio pravoslavni svećenik i direktor lokalne škole, a majka učiteljica. Godine 1902. se uputio u St. Peterburg kako bi studirao brodogradnju. Tokom studija se priključio boljševicima, a za vrijeme ruske revolucije 1905-1907 je kraće vrijeme proveo u izgnanstvu u Finskoj. Diplomirao je 1908. a nakon toga je nekoliko puta hapšen od carskih vlasti. Pisanjem se počeo baviti kao hobijem, ali je kasnije objavljivao članke i prozu u socijalističkim časopisima.

Godine 1916. je upućen u Englesku kako bi nadgledao izgradnju ledolomaca naručenih od Rusije u tamošnjim brodogradilištima. Sljedeće godine se vratio u Rusiju gdje je počeo na ruski prevoditi djela Jacka Londona i H.G. Wellsa.

Zamjatin je bio vatreni pristaša oktobarske revolucije, ali je nekoliko godina nakon dolaska boljševika na vlast u svojim djelima počeo prvo ismijavati, a zatim kritizirati njihovu sklonost birokratizmu. Posebno ga je počela mučiti sve veća sklonost cenzuri, čija je i sam postao žrtva, s obzirom da su sovjetski cenzori u romanu Mi pronašli kritiku vlastitog režima. Nakon što je roman godine 1927. objavljen u emigrantskom tisku, Zamjatin je pao u nemilost i sva djela su mu zabranjena.

Godine 1931. Maksim Gorki je od Staljina uspio ishoditi dozvolu Zamjatinu da napusti SSSR. Zamjatin se skrasio u Parizu gdje je živio u siromaštvu sve do smrti šest godina kasnije.

Bibliografija

• Один (1908)
• Девушка (1911)
• Уездное (1912)
• На куличках (1913)
• Алатырь (1914)
• Студенческий сынок (1914)
• Правда истинная (1914)
• О святом грехе Зеницы-девы (1916)
• Картинки (1916)
• Мученица науки (1916)
• Глаза (1917)
• Островитяне (1917)
• Пещера (1920)
• О блаженном старце Памве Нересте… (1920)
• Ловец человеков (1921)
• Мы (1921)
• Я боюсь (1921)
• Арапы (1922)
• Русь (1923)
• Видение (1924)
• Буриме (1924)
• О чуде, происшедшем в Пепельную Среду… (1924)
• Краткая история литературы от основания и до сего дня (1924)
• Десятиминутная драма (1925)
• Икс (1926)
• Слово предоставляется товарищу Чурыгину (1927)
• Ела (1928)
• Наводнение (1929)
• Мученики науки (1929)
• Эпитафии 1929 года (1929)
• Часы (1934)
• Лев (1935)
• Бич Божий (1935)
• Встреча (1935)