EGF
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Epidermni faktor rasta (EGF) jest protein koji je kod ljudi kodiran genom sa hromosoma 4. Stimulira ćelijski rast i diferencijaciju vezivanjem za svoj receptor, EGFR[5] i ima 53 aminokiselinska ostatka i tri unutarmolekulske disulfidne veze.[6]
EGF je prvobitno opisan kao izlučeni peptid koji se nalazi u submaksilskim žlijezdama miševa i u ljudskom urinu. EGF je od tada pronađen u mnogim ljudskim tkivima, uključujući submandibulsku žlijezdu (submaksillska žlijezda),[7] i paratidnim žlijezdama.[7] U početku, ljudski EGF bio poznat kao urogastron.[8]
Remove ads
Aminokiselinska sekvenca
Dužina polipeptidnog lanca je 1.207 aminokiselina, а molekulska težina 133.994 Da.[9]
| 10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| MLLTLIILLP | VVSKFSFVSL | SAPQHWSCPE | GTLAGNGNST | CVGPAPFLIF | ||||
| SHGNSIFRID | TEGTNYEQLV | VDAGVSVIMD | FHYNEKRIYW | VDLERQLLQR | ||||
| VFLNGSRQER | VCNIEKNVSG | MAINWINEEV | IWSNQQEGII | TVTDMKGNNS | ||||
| HILLSALKYP | ANVAVDPVER | FIFWSSEVAG | SLYRADLDGV | GVKALLETSE | ||||
| KITAVSLDVL | DKRLFWIQYN | REGSNSLICS | CDYDGGSVHI | SKHPTQHNLF | ||||
| AMSLFGDRIF | YSTWKMKTIW | IANKHTGKDM | VRINLHSSFV | PLGELKVVHP | ||||
| LAQPKAEDDT | WEPEQKLCKL | RKGNCSSTVC | GQDLQSHLCM | CAEGYALSRD | ||||
| RKYCEDVNEC | AFWNHGCTLG | CKNTPGSYYC | TCPVGFVLLP | DGKRCHQLVS | ||||
| CPRNVSECSH | DCVLTSEGPL | CFCPEGSVLE | RDGKTCSGCS | SPDNGGCSQL | ||||
| CVPLSPVSWE | CDCFPGYDLQ | LDEKSCAASG | PQPFLLFANS | QDIRHMHFDG | ||||
| TDYGTLLSQQ | MGMVYALDHD | PVENKIYFAH | TALKWIERAN | MDGSQRERLI | ||||
| EEGVDVPEGL | AVDWIGRRFY | WTDRGKSLIG | RSDLNGKRSK | IITKENISQP | ||||
| RGIAVHPMAK | RLFWTDTGIN | PRIESSSLQG | LGRLVIASSD | LIWPSGITID | ||||
| FLTDKLYWCD | AKQSVIEMAN | LDGSKRRRLT | QNDVGHPFAV | AVFEDYVWFS | ||||
| DWAMPSVMRV | NKRTGKDRVR | LQGSMLKPSS | LVVVHPLAKP | GADPCLYQNG | ||||
| GCEHICKKRL | GTAWCSCREG | FMKASDGKTC | LALDGHQLLA | GGEVDLKNQV | ||||
| TPLDILSKTR | VSEDNITESQ | HMLVAEIMVS | DQDDCAPVGC | SMYARCISEG | ||||
| EDATCQCLKG | FAGDGKLCSD | IDECEMGVPV | CPPASSKCIN | TEGGYVCRCS | ||||
| EGYQGDGIHC | LDIDECQLGE | HSCGENASCT | NTEGGYTCMC | AGRLSEPGLI | ||||
| CPDSTPPPHL | REDDHHYSVR | NSDSECPLSH | DGYCLHDGVC | MYIEALDKYA | ||||
| CNCVVGYIGE | RCQYRDLKWW | ELRHAGHGQQ | QKVIVVAVCV | VVLVMLLLLS | ||||
| LWGAHYYRTQ | KLLSKNPKNP | YEESSRDVRS | RRPADTEDGM | SSCPQPWFVV | ||||
| IKEHQDLKNG | GQPVAGEDGQ | AADGSMQPTS | WRQEPQLCGM | GTEQGCWIPV | ||||
| SSDKGSCPQV | MERSFHMPSY | GTQTLEGGVE | KPHSLLSANP | LWQQRALDPP | ||||
| HQMELTQ |
Remove ads
Struktura
Kod ljudi, EGF ima 53 aminokiseline (sekvenca NSDSECPLSHDGYCLHDGVCMYIEALDKYACNCVVGYIGERCQYRDLKWWELR),[6] i molekulsku masu od oko 6 kDa.[5] Sadrži tri disulfidna mosta (Cys6-Cys20, Cys14-Cys31, Cys33-Cys42).[6]
Funkcija
EGF, putem vezivanja za njegovih srodnih receptora, rezultira ćelijskom proliferacijom, diferencijacijom i preživljavanjem.[10]
EGF pljuvačke, za koji se čini da se regulira neorganski jod u ishrani, također ima važnu fiziološku ulogu u održavanju integriteta oro-ezofagnog i želudačnog tkiva. Biološki efekti EGF-a pljuvačke uključuju zacjeljivanje usnih i gastrojednjačkih ulkusa, inhibiciju lučenja želučane kiseline, stimulaciju sinteze DNK, kao i zaštitu sluznica od unutarlumenskih štetnih faktora kao što su želučana kiselina, žučne kiseline, pepsin i tripsin te fizičkih, kemijskih i bakterijskih agenasa.[7]
Biološki izvori
Faktor epidermnog rasta može se naći u urinu, pljuvački, mlijeku, suzama i krvnoj plazmi.[11] Može se naći poddonjevuličnoj žlijezdi,[7][12] i parotidnoj žlijezdi.[7][12] Utvrđeno je da je proizvodnja EGF-a stimulirana testosteronomom.
Polipeptidni faktori rasta
Polipeptidni faktori rasta uključuju:[13]
Remove ads
Mehanizam

EGF djeluje tako što se vezuje sa visokim afinitetom za receptor epidermnog faktora rasta (EGFR) na površini ćelije. Ovo stimulira dimerizaciju izazvanu ligandom,[14] pokrećući unutrašnje aktivnosti receptora protein-tirozin kinaze (vidi drugi dijagram). Aktivnost tirozin-kinaza, zauzvrat, pokreće transdukciju signala, kaskadu koja rezultira raznim biohemijskim promjenama unutar ćelije – porastom unutarćelijskih nivoa kalcija, glikolize, sinteze proteina i povećanjem ekspresije određenih gena, uključujući gen za EGFR – što na kraju dovodi do sinteze DNK i proliferacije ćelija.[15]
Remove ads
EGF-porodica/EGF-liki domen
EGF je osnivač EGF-porodice proteina. Članovi ove porodice proteina imaju vrlo slične strukturne i funkcionalne karakteristike. Osim samog EGF-a, tu su i drugi članovi porodice:[16]
- Faktor rasta sličan EGF-u koji veže heparin (HB-EGF)
- Transformirajući faktor rasta-α (TGF-α)
- Amfiregulin (AR)
- Epiregulin (EPR)
- Epigen
- Betacelulin (BTC)
- Neuregulin-1 (NRG1)
- Neuregulin-2 (NRG2)
- Neuregulin-3 (NRG3)
- Neuregulin-4 (NRG4).
Svi članovi porodice sadrže po jedno ili više ponavljanja konzervirane aminokiselinske sekvence: CX7CX4-5CX10-13CXCX8GXRC
- C – cistein, G – glicin, R – arginin i X – bilo koja aminokiselina.[16]
Ova sekvenca sadrži šest cisteinskih ostataka koji formiraju tri intramolekulske disulfidne veze. Formiranje disulfidne veze stvara tri strukturne petlje koje su neophodne za vezivanje visokog afiniteta između članova porodice EGF i njihovih površinskih receptora.[5]
Remove ads
Interakcije
Pokazalo se da epidermni faktor rasta ima interakcije sa svojim receptorom.[17][18]
Medicinska upotreba
Rekombinantni ljudski epidermni faktor rasta, koji se prodaje pod robnom markom Heberprot-P, koristi se za liječenje čireva na dijabetičkom stopalu. Može se dati injekcijom u mjesto rane,[19] ili se može koristiti lokalno.[20] Probni dokazi pokazuju poboljšano zacjeljivanje rana.[21] Sigurnost je slabo proučena.[21]
EGF se koristi za modifikaciju sintetskih skela za proizvodnju bioinženjerstvenih transplantata emulzijskomom elektroporaciom ili metodima modifikacije površine.[22][23]
Regeneracija kostiju
EGF ima pojačanu ulogu u osteogenoj diferencijaciji matičnim ćelijama zubne pulpe (DPSC) jer je sposoban povećati mineralizaciju vanćelijskog matriksa. Niska koncentracija EGF-a (10 ng/ml) dovoljna je da izazove morfološke i druge fenotipske promjene. Ovi podaci sugeriraju da bi DPSC u kombinaciji sa EGF-om mogli biti efikasna terapija zasnovana na matičnim ćelijama za koštano tkivo i inženjerskoj primjeni u parodentologiji i oralnoj implantologiji.[24]
Historija
EGF je bio drugi faktor rasta koji je identificiran.[25] Initially, human EGF was known as urogastrone.[8] Stanly Cohen je otkrio EGF dok je radio sa Ritom Levi-Montalcini na Washington University in St. Louis, tokom eksperimenata istraživanja nervnog faktora rastafaktora rasta (NGF). Za ova otkrića Levi-Montalcini i Cohen su 1986. dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads
